subota, 10.5.2003.

TRAGOM MARJANSKE TOPOGRAFIJE
UZ 100 GODINA DRUŠTVA MARJAN U SPLITU (5)

Telegrin, Girometta i smrt na visini
Telegrin, najviši vrh Marjana (178 m), ne dolazi od latinske riječi peregrinus (hodočasnik), već po optičkom telegrafu smještenom tu u doba francuske uprave (1807.-1812.). Blizu Telegrina je Gargurinovo pleće, nazvano po prof. Umbertu Girometti, prirodoslovcu, speleologu, planinaru i zaljubljeniku u Marjan. Znao je oduševljavati sugovornike: "Na brdima stanuju bogovi, dolina je mrski zavičaj ljudi i puzavaca..." Ili: "Na brdima se grade crkve i na brdima smo bliži Bogu..." Zato i nije slučajno mjesto za smrt izabrao baš ovdje, na visini, na Gargurinovu pleću blizu Telegrina

Piše Perislav PETRIĆ
 
Od Kolombatovićeva šetališta odvaja se kameno stubište, izgrađeno 1924., koje vodi na drugi najviši vrh Marjana nazvan Telegrin (178 m). Do kraja 19. stoljeća na Telegrin je vodila stranputica. Više autora u Telegrinu vidi latinsku riječ peregrinus, što znači hodočasnik. Varošanin Ivan Kovačić u knjizi Smij i suze starega Splita navodi: To ime vrj Merjana Telegrin jema bit da je dobilo po onom drvenom znaku koji je bi podignut ka manja piramida blizu Veloga križa na vrj vrja Merjana. Toliko Kovačić. A prema istraživanjima Vjeke Omašića, za vrijeme francuske uprave od 1807. do 1812. godine u Splitu su djelovala dva optička telegrafa, od kojih jedan na Marjanu na najvišem vrhu, koji se i danas po tome telegrafu naziva Telegrin. Znači, otpada mišljenje po kojemu bi se taj toponim izvodio od latinskog peregrinus ili talijanske riječi pellegrino.

"Stazom u bestazje"

 

Za jubilarne godine 1900. na Telegrinu je podignut Sekularni križ od bijeloga kamena. Pred kraj Prvog svjetskog rata 1917. austrijska soldateska križ je skinula da ne bi služio dušmaninu kao nišan. Pokušaj obnove ovoga križa do danas nije uspio. Za vrijeme gradonačelnika dr. Račića (1929.-1933.) na Telegrinu je podignut plato nazvan Vidilica kralja Aleksandra. Od Telegrina u zapad s južne strane do izlaza na Sedlo prati nas Gargurinovo pleće.
Od 1939. g. marjanski lugari ovo pleće nazvaše Đirometa po prof. Umbertu Girometti (1883.-1939.) prirodoslovcu, speleologu, planinaru i zaljubljeniku u Marjan. Objavio je knjižicu Marjan (skupa s don Ivanom Delalleom) i Flora Marjana (1922.). Susret s njim na Mosoru ili Marjanu sugovornika je oduševljavao, i sad kao da od njega čujem: ... na brdima stanuju bogovi, dolina je mrski zavičaj ljudi i puzavaca... ili - na brdima se grade crkve i na brdima smo bliži Bogu... i izabrao je smrt ovdje, ne slučajno na visini, na Gargurinovu pleću blizu Telegrina. Na mjestu njegove smrti iste godine je podignut obelisk s brončanim medaljonom, rad prijatelja Marjančanina, akademskog kipara Ivana Mirkovića, ovaj medaljon je danas na Planinarskom domu Girometta na Mosoru.

"Di baba burata..."

 

Do sada smo prolazili samo lijepim marjanskim putovima, vidilicama, stubištima, šumom... Nekada je Marjan bio i "divlji", za neke bi baš i takav i danas bio ljepši i privlačniji... Kroz ovakav Marjan prolazio je jedan od junaka Luke Botića:... Uputi se stazom u bestazje, / Vrh Marjana uz tu strmen kršnu... / Al’ to bilo u davnim davninam, / Davno bilo sad se spominjalo /...
Od Telegrina prema zapadu sa sjeverne strane nastavljamo šetnjom prema Sedlu, a od Telegrina desno pod putem je položaj Picin, prije Picin krug (po Katunariću). Naprijed slijedi Lina stina, na kojoj se ljenčarilo u blizini Dimića kruga, u Dimića krugu je prirodna Pećina, jama duboka do 20 m, s malim otvorom za ulaz. Unutra je dosta široka, a kao dječak unutra sam viđao i sige. Od sjevera ovog dijela Marjanskog puta nalaze se Marjanske drage, par stotina metara od velikih vrata na Sedlu dobro se vidi "prašuma" Vele Duboke drage.Pred samim izlazom iz šume na Sedlo jedna staza vodi u bestazje prema Lubinskom portu. Ova je staza zaboravljeni Krajev put iz doba između dva rata, nazvan po nekadašnjoj spomen-ploči ugrađenoj tu, u suhozidu, a u spomen na prvi hitac kralja Aleksandra u lovu po Marjanu. Od sredine ovog puta grana se u zapad manja staza, zvana Martin put, po legendarnoj "ajdučici". Glava Marjana je krajnji zapadni dio Marjana od Sedla prema rtu. Do Sedla u zapad je predio Betlem po istoimenoj crkvici na Strminici od koje se prema zapadu pružaju litice Šantine stine tj. svete stine, nazvane po crkvicama i eremitažama pod tim liticama. Nad okukom puta koji vodi u zapad u liticama je klančac procjep zvan Di baba burata. Tu je po pučkom vjerovanju boravila višćica koja je buratala tj. vijala i spremala neveru, druge nedaće i laudače. Od okuke puta mala staza vodi do crkvice sv.Jere i dviju pećina u procjepima litica. U današnjoj pećini sv.Jere bio je stari oratorij sv.Cirijaka in spelunca, in grotta, kako zabilježi Toma Arciđakon. Uz oratorij je zabilježen podatak da bijaše u liticama brda Kirijelejson, nadalje ovaj naziv je identičan sa sv.Cirijakom. I špilja zapadnije u vertikalnoj stijeni, pregrađena od Karepića 1523. godine, bijaše eremitaža. Za pustinjake ili eremite po Marjanu nadbiskup Cosmi krajem 17. stoljeća navodi da su čuvari i sakristani marjanskih crkava.

Složni i nesložni

 

Fra Andrija Kačić Miošić spominje da je Marjan bio poprište borbi s Turcima u vrijeme Kandijskog rata i za opsade Splita 1657. Splićani su ga junački branili: Na Turke su juriš učinili / uz polje ih ravno potirali, / mnoge turske odsikoše glave / kod Mrljana, visoke planine. Toliko Kačić, a matična knjiga umrlih u Splitu iz 1659. godine bilježi da su Turci jednom marjanskom pustinjaku Sv. Nikole na Gori odsjekli glavu i odnijeli je, a tijelo mu bi pokopano u crkvi sv. Frane. Zaustavimo se u ovom dijelu Marjana: U jednoj dalekoj kataklizmi, kad se oblikovao Mediteran, naš Jadran i Marjan priroda je baš ovdje u predjelu Sv. Jere bila više nego darežljiva. Oblikovala je ove litice nad nama, uvalu pod nama i ovaj međupojas zemlje. Ovaj pojas jedinstvene ljepote obogaćen crkvicama i eremitažama. Mijenjali su se narodi, države, vjere i običaji, a ljepota ovog krajolika ostala je nepromijenjena.
U odlasku iz ovog predjela sačuvajmo poruku uklesanu na pročelju Karepićeve litice davne 1523. g. CONCORDES VOTA SEQUNTURDISCORDES FRUSTRA LABORANT, tj. "Složni slijede ono što je dobro, a nesložni uzalud rade!". Poruka starih neimara upućena svima kojima su na srcu Marjan, Split i domovina. Jedan rukopis iz 16. stoljeća navodi da se zemlje pod Šantine nazivlju Duge vlake. Od istoka Dugim vlakama su Vela i Mala Borja, a na zapadu Dugih vlaka je Godalovom i Karinova okuka (po Siriščevićima). Na samoj obali od uvale Kašjuna prema zapadu su Poborja i dalje prema rtu Marjana Senjskinje po uskocima.

(NASTAVLJA SE)