četvrtak, 8.5.2003.

TRAGOM MARJANSKE TOPOGRAFIJE
UZ 100 GODINA DRUŠTVA MARJAN U SPLITU (3)

"Sustipane, ledino Judina..."
Na poluotočiću Sustipanu nalazila se istoimena uvala koja se 1675. naziva Podremetin, po eremiti koji je čuvao Sustipan. Nakon Drugoga svjetskog rata "najljepše groblje na svijetu" (Tin Ujević) nema više ni vrata ni čuvara, zapušta se i uništava. Najteže dane proživljava od 1958. do 1962., u vrijeme prisilnog iseljavanja dijela mrtvih na novo groblje Lovrinac. Svi o Sustipanu pišu sa štovanjem, a pokojni Tonči P. Marović u ime svih lamentira: "Nemaš više vratnica/ni psa ni natpisa/ moj Sustipane/... ti si sada prazna zemlja/ledina Judina..."

Piše Perislav PETRIĆ
 
Od zapada na poluotočiću Sustipanu nalazila se istoimena uvala koja se u topografskoj karti Calergija iz 1675. naziva Podremetin, po eremiti koji je čuvao Sustipan. Poslije Prvog svjetskog rata s početkom plivališta i športova preimenovan je u Zvončac, jer je Sustipan asocirao na groblje. Poslije Drugog svjetskog rata najljepše groblje na svijetu (Tin Ujević) nema više ni vrata ni čuvara, zapušta se i uništava, a najteže dane proživljava od 1958. do 1962., u vrijeme prisilnog iseljavanja samo dijela mrtvih na novo groblje Lovrinac. Do temelja je uništeno jedno od najljepših groblja na Mediteranu (Ž. Jeličić). Svi su o Sustipanu pisali sa štovanjem. Tonči Petrasov Marović u ime svih lamentira: Nemaš više vratnica/ni psa ni natpisa/ moj Sustipane/... ti si sada prazna zemlja/ledina Judina/ moj Sustipane. Marom društva Prijatelja kulturne baštine postavljen je na ulazu natpis Sustipan-spomen groblje, a kako nema groblja bez križa, društvo ovih dana za Sudamju vraća križ na Sustipan.

Po morskom ježincu

 

U uvali Sustipan početkom 20. stoljeća spominju se Komarićev potok i potok Sustipan, a na kraju uvale je položaj Po(d)grašovo po prezimenu Mojtić-Grašo. Zvončac (po ljekovitoj biljci zvončac, danas poznatoj kao Gospino cviće ili Gospina trava ili grčkim nazivom kantarion od koje se priprema poznat antiseptik crveno ulje) predio je zapadno Sustipanu uz more do Kaštilca i u sjever do ulice Pod Kosom. Sred Zvončaca nad obalom je dominirala romanička crkva sv. Petra Marjanskog ili od Zvončaca. Spominje se 1119., a danas je ovdje tunel, Osnovna škola Meje, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) i vila književnika i političara Ante Tresića Pavičića. Zapadno od MHAS-a je vila kipara Ivana Mirkovića i dalje na zapad Galerija Meštrović.
Od uvale Sustipan uz more ribarske su pošte Čopova punta po Senjanovićima, do nje uvala Ježinac s istoimenim kavalom koja naziv zahvaljuje morskom ježincu. U uvalu Ježinac s Marjana pada vododerina Pjerinčev potok uz tzv. Sri(d)nji put i padao je na položaju današnjeg Meštrovićevog stepeništa, Pjerinac je nadimak za Jelaskinove. Prema zapadu je položaj Poborčiće, po borima nad strmim brigom. Danas je ovdje u ograđenom prostoru prizemna zgrada, bivši atelje Meštrović gdje je dugo radio akademski kipar Andrija Krstulović, desna ruka Meštrovića za radove u mramoru i granitu.
Kaštilac je predio nazvan po utvrđenom dvorcu obitelji Capogrosso iz 1513., danas Meštrovićev Kaštelet, tu je sačuvana dvorska kapela Gospe od Dobroga Svita (savjeta). Ženidbenim vezama ova obitelj se srodila s obitelji Kavanjin. Stari Splićani položaj Kaštilca nazivahu Kavanjinovi dvori, a Meštrović 1939./40. Kaštilcu dodaje kapelu sv. Križa s poznatim reljefima iz života Isusova i taj je položaj nazvao Crikvine. Na obali, pod Kaštilcem, sačuvan je naziv Podujin kaval, po obitelji Poduje. Zapadno Kaštilcu nalazi se položaj Lozica po vinovoj lozi.

Vila Šiller

 

U zapad Kaštilcu prestaje šire područje Meja, koje se zapadno Dražancu sa Zvončacem i Kaštilcem proteže do Velog potoka, za kojim je šire područje predjela Kašjuni. Sjeverna granica Meja do položaja Pod Kosom danas se poklapa s dijelom Marangunićeva šetališta. U zapad je predio i uvala Dujmovica, koja ime zahvaljuje crkvi sv. Duje in Murnano, a spominje se u popisu zemalja sv.Benedikta 1119. U zapad predjela Dujmovica 1326. spominje se i crkva sv. Bazilija. Rukopisi uz ove crkve navode topografsku oznaku Marjan. Od 1914. Frane Šiller ovdje podiže pansion Split, po vlasniku poznat samo kao - Šiler. Adaptacijom pansiona od 1947. tu je danas Vila Dalmacija. Predio Dujmovica poznat je po izvoru i bunaru žive vode. Sjeverozapadno od nje ulazi se u Veli potok, u provali kojeg je uvijek živa voda, koja je kod Calergija u katastarskoj karti 1675. upisana kao Acqua di Duimovazza, a do potoka je od 1362. crkva sv.Ivana Ev.
Sturine su predio zapadno Dujmovici sa strmom kamenitom obalom, po mišljenju N. Kalogjera naziv je reducirani oblik od stinurine. Po sredini strme obale stari ribari zamišljali su Gospu od Sturina i taj položaj nazivali Prizi(d)nica, možda kao pandan crkvi Gospe Prizidnice na liticama Čiova. Nedaleko od Prizinice u usjecima i šupljinama litica ribari su zamišljali Vražje komore.
Zapadno Velom potoku, a Sturinama u sjever, nalazi se izbrežina Kašjun, danas poznatija kao Bambina glavica (nadimak Tomića). Kašjun (od latinskog castellum), kod popisivača zemalja sv. Benedikta Castilna 1119., a onda jezičnim promjenama Castelione, Casgliun, Kašljun, Kašjun i Kašjuni. Ovaj makrotoponim uključuje brežuljak, dolinu od sjeveroistoka i u sjeverozapad do Gospice i vododerine Suspas (Sanspas) u zapad uvala Kašjuni. Uvrh glavice 1126. spominje se crkva sv.Mihovila in Murmiano, a 1173. Sv.Miho in collibus, zatim de Margnano, de Casion, in Casgliuno. Godine 1576. Sv. Mihovil supra Potoch tj. nad Potokom. Kod Calergija 1675. u legendi je upisano San Michiel di Glauizza, a u Calergijevoj za uvalu je upisano Casgliuni tj. Kašljuni.

Prethistorijski Kašjuni?

 

Marjanskom Kašjunu najbliži je Košjun u Rogaču na Šolti i to ne slučajno pod rtom Gradina. U zemljovidu Splita i Splitskog polja iz 1914. vrh Bambine glavice ili Kašjuna nije upisan ni jedan ni drugi topponim, nego je ucrtana zgrada u obliku škvare kao crtež neke gradine uz koju je upisano Ruševina. Kašjune je kao mogući prethistorijski lokalitet istraživalo Društvo Bihać s don Franom Bulićem, a u našim danima arheolog Frane Buškariol. Dr. Ivo Babić navodi da se ovdje možda nalazila prapovijesna gradina, a nedavno preminuli prijatelj Marjana dr. Petar Rossi u jednoj od četiri knjige o Marjanu za brežuljak Kašjuna je zapisao: Arheološkim nalazima relativno bogata ta izbrežina pretpostavlja i nova moguća iskapanja. Pristupačna i pitoma, mala marjanska Salona mogla bi nas iznenaditi i zadiviti novim i bogatijim otkrićima.
Silazeć u zapad Bambinoj glavici nailazimo na mali izvor žive vode, u legendi Calergijeve karte iz 1675. upisano je Acqua detta Casglion tj. voda nazvana Kašjun. Uz ovu vodu spominje se 1413. sv. Merkur na Marjanu blizu obale, a 1483. sv. Hermagora na Marjanu. Godine 1683. uz sv. Hermagoru spominje se i sv. Fortunat. Ova voda od Kašjuna trajno kapa u lokanjak iz kojeg se vodom služe težaci sa susjednih zemalja i ribari. Izgradnjom puta zapadno Bambinoj glavici uništeni su temelji crkvice, a do lagane vode pod putem ostavljen je svoltani put do lokanjka.
Od povijesnih crkvica u širem području Kašjuna sačuvana je renesansna crkvica Gospe Žalosne oko 1500. Kod Calergija 1675. upisano Capella della Pieta, za Splićane Gospica.

(NASTAVLJA SE)