utorak, 6.5.2003.

TRAGOM MARJANSKE TOPOGRAFIJE
UZ 100 GODINA DRUŠTVA MARJAN U SPLITU (1)

Od Gospe do Gospe, od Križa do Križa
Još su rimski pastiri i lovci na Marjanu podigli hram božici šuma i lova (ad Dianam). Naši drevni bezimeni heroji motike i mašklina ne samo da obrađuju i koriste zemlju već su i desna ruka graditeljima crkava po Marjanu, kojima Splićani hodočaste po bespuću, puteljcima i stazama, posebno u dane svetkovanja titulara Crkve. U korizmi su se održavale procesije, a danas je u svibanjske dane Marjan mjesto organiziranog posjeta, u čast Dana Marjana u nedjelju po blagdanu patrona Splita svetog Duje. Inače, od antike do danas Marjan je promijenio niz imena ...

Piše Perislav PETRIĆ
 
U dugoj povijesti Splita Marjan su posjećivali i koristili starosjedioci Iliri, kolonisti Grci, osvajači Rimljani i trgovci Mlečići. Doselivši se u ove strane, Hrvati nastavljaju održavanje i podizanje vinograda i maslinika, čuvanje pašnjaka te ribarenje uz obale Marjana.
Na Tabuli Peutingeriana, najstarijoj sačuvanoj karti naše obale iz doba Rimljana, napravljenoj prije izgradnje Diolekcijanove palače, označeni su Split (Spalatum), Solin (Salona) i Stobreč (Epetion), a na rtu Marjana ucrtan je i upisan hram božice Diane (ad Dianam). Rimski su pastiri i lovci, naime, na Marjanu podigli hram božici šuma i lova. Ova su mjesta na karti povezana cestom. Sačuvanu građevinu hrama Hrvati posvećuju sv. Juri ili sv. Mihovilu i do nje grade drugu — do danas sačuvanu i nedavno obnovljenu starohrvatsku crkvicu sv. Jure.

Marčani petci

 

Naši drevni bezimeni heroji motike i mašklina ne samo da obrađuju i koriste zemlju već su i desna ruka graditeljima u podizanju crkava, u koje je ugrađen trud i znoj mnogih neimara, o čemu sam već pisao u zborniku društva Marjan -Marjane, naš Marjane. Crkvama po Marjanu Splićani su hodočastili po bespuću, puteljcima i stazama, starim i novim putovima, posebno u dane svetkovanja titulara crkve.
U korizmi su održavali tzv. marčane petke, zatim na Markovo i u vrijeme rogacijuna kad se molilo za Božji blagoslov na trude težaka i ribara, obilazeći od crkve do crkve, od Križa do Križa. U današnje doba marčane petke zamijenio je Put križa jednom na godinu u korizmi, poznat po već tradicionanom imenu Od Gospe do Gospe, od Gospe Žalosne u Sv. Frane do Gospe Žalosne na Kašjunima, i to u petak prije nedjeljne muke, uz velik broj hodočasnika. Drugo veliko hodočašće održava se na Markovo pod trećim vrhom Marjana uz crkvicu Gospe od Betlema.
U svibanjske dane Marjan je mjesto organiziranog posjeta, u čast Dana Marjana u nedjelju po blagdanu patrona Splita svetog Duje. Masovni posjet traje jedan dan, a onda — Splićani svoje brdo prepuštaju rijetkim ljubiteljima Marjana. U nastavcima ovog feljtona povest ćemo vas u šetnju po njegovim poznatim stazama i puteljcima, obići ćemo sve kutke na kojima ćemo se susresti s mnogim starim Splićanima koji će nam pričati kako su radi snalaženja u prostorima i obalama Marjana određivali orijentire i toponime svakom kutku Marjana. Mnoge nazive predjela sačuvali su stari spisi, a velik dio je sačuvan u živoj tradiciji.

Vegetacijska prošlost

 

Svrha ovog feljtona jest obnova sjećanja na stare nazive. Krajolikom Marjana je prošlo dva stoljeća pošumljivanja, izgradnje prometnica i obala, nasipanja obala i gradnja tunela 1979. za Mediteranske igre u Splitu, izgradnje marina i kupališta. Isto tako, promjena strukture stanovništva, tj. nestajanje težaka i ribara s marjanskih padina i obala - sve to vodi nazivlje Marjana u nestajanje. Dug prema Marjanu nalaže da spasimo od zaborava ovu splitsku jezičnu baštinu. Da bismo mogli bolje razumjeti mnoge podatke iz topografije Marjana, osvrnut ćemo se ukratko na reljef i oblike poluotoka Marjana.
Marjan čini nedjeljivu cjelinu Splitskog poluotoka i pruža se od Marmontove ulice na zapad u dužini od 3,5 km,, širina mu je 1 do 1,5 km, nadmorska visina u prvom vrhu 122 m, na Telegrinu 178 m, a visina litica na trećem vrhu 147 m. Sjeverna mu je strana od vapnenca, a južna od fliša u kojem dominira tupina nad kojom je nastalo plodno tlo. Marjan je okružen morem sa sjevera i juga i čini prirodni valobran Kaštelanskog zaljeva. Poluotok Sustipan s južne strane sastavni je dio Marjana i s njim zatvara gradsku luku, a sa sjevera s Malim ratom zatvara Poljudsku luku.
Površina Marjana je cca 340 ha, od čega je pod šumom dobra polovica. Nekad je Marjan bio pod makijom od koje se rijetki primjerci vide i danas, kao živi svjedoci vegetacijske prošlosti Marjana. Pošumljivanje borom počelo je 1852. na Židovskom groblju, a organizirano pošumljivanje od općine počinje 1884., nakon što je splitska općina iz autonomaških ruku prešla u ruke narodnjaka. Začetnik pošumljavanja po Marjanu bio je prof. Juraj Kolombatović (1843.-1908.) s kojim je povezan i početak rada društva Marjan 1903. godine.

Riznica nazivlja

 

Nakon Prvog svjetskog rata, nastavlja se s intenzivnim radovima na prometnicama Marjana. Tada je još bilo mnogo varoških težaka po marjanskim zemljama, koji su sposobni raditi na zemljanim radovima na prometnicama, ali dr. Jakša Račić, tadašnji predsjednik društva Marjan, nije htio povjeriti Varošanima radove po Marjanu da ne bi došli u napast svraćati s posla na svoje zemlje na Mejama i Špinutu. Radove po Marjanu povjerava Lučanima koji imaju svoje zemlje po velom splitskom polju. O tome svjedoči Varošanin Ivan Kovačić u svojoj knjizi Smij i suze starega Splita, navodeći za radove na marjanskoj Vidilici "ća su je Lučani i moj tast Ante (Ozretić rečeni Eška, op.p.) tridesetih godin ovega vika za društvo Merjan izgradili ..." Kako je među Lučanima radnicima bio i moj pokojni otac Antiša, od 1923. počinje moje poznanstvo i prijateljstvo s Marjanom, kada sam kao trogodišnjak koračao po tek izgrađenim prometnicama.
U Splitu je u Srednjem vijeku službeni jezik bio latinski, a od dolaska Mlečana u 15.stoljeću i talijanski. Prvi zapis naziva Marjan sačuvan je na latinskom u oporuci priora (gradonačelnika) Petra po nekim autorima čak iz 8. stoljeća, a glasi Marulianus, a u kasnijim dokumentima najčešće se naziva Mons i poslije Monte, za hrvatsku većinu izvan Dioklecijanove palače bio je brdo, gora ili planina. Položaji na padinama i obroncima Marjana subtuis montem i ad pedes montis, za Mlečane čak pie de monte. Naši alternativni nazivi su Pod gorom ili Podgora, a na južnim padinama Marjana imamo Pod Kosom i uz Plinarsku Podgorska ulica.
U popisu zemalja splitskog samostana benediktinki iz 1119., čiji su ostaci i danas vidljivi u Ulici kralja Tomislava, zvonik i kapela sv. Arnira, Marjan se naziv Murnanus, u ovom obliku zove se stoljećima, a u varijantama hrvatskog jezika: Marnjan, Mernjan, Marljan, Merljan, Merjan i konačno Marjan. Poznati lingvist Petar Skok ovaj naziv dovodi u vezu s imanjem nekog rimskoga građanina Marinianusa, a koje se prostiralo u predjelima Marjana, što je nemoguće jer je Marjan u antičko doba ostao izvan sistema centurijacije — bio je nepodijeljen.

(NASTAVLJA SE)